S-plin

Kolaž: K. Paliska

Danas popodne, nasred rue Montmartre, u onome pješačkome dijelu, došao mi je - znam, glup i bezrazložan - osjećaj samoće. Čudno neko stanje. Čak sam bio dovoljno sabran da se upitam što uopće znači biti sam.

Patetična zamka samosažaljenja u trenutku kad nam fali mame i marmelade.

Ili jedno od onih stanja kada imamo manje željeza, selenija ili nečega zrnatoga u krvi što se ironičnim čudom pretvori u elegantni spleen. To uzvišeno stanje od kojega su bolovali veliki umovi u povijesti, možda se najprije rađa kao potencijalni crijevni plin u zametku, a onda se počne širiti našim mislima i samoga sebe ozbiljno shvaćati. O našoj pekarskoj vještini ovisi hoćemo li pustiti vjetar, proplakati ili pretvoriti taj banalni manjak oligoelemenata u knjigu poezije.

(Katarina Livljanić)