Ja-gurt

Illustration: Blackboard1965 & K. Livljanić

Carlu Felixu von Mertzessohnu

Već mjesecima smireno trajem. Rok trajanja mi je doduše odavno istekao. Ja sam čvrsti jogurt od obranog mlijeka, odložen na polici frižidera. Nikada nisam bio otvoren. Ako mi se netko približi, zapahnut će ga oštar miris i mekana mahovina na mome tjemenu. 

Moji su se kolege već odavno otopili u nečijim ustima, pretvorili u milijarde dobrih komandosa koji su pobili vojske crijevnih nametnika i doprinijeli ravnoteži i miru u svijetu. Ja ne mogu poslužiti više niti u receptu za brzi biskvit. Mogu samo trajati, pun uzavrelih kultura osuđenih na šutljivu hibernaciju, dok me neka dobra duša ne oslobodi i kratkim postupkom pošalje u toplije krajeve.

Moji susjedi misle da sam sasvim fin gospodin. Kada mi se netko obrati, ja mu se uljudno naklonim. Već sam uvježban, naši susreti su savršeno sazdani, kao montažne kuće, kao mali lego-gradovi. Svaki razgovor u kojemu kratko sudjelujem već je negdje prije postojao, i to više puta, ja ga samo ponovo složim od istih rečenica koje ništa ne znače, pristojno zvuče i potpuno su oslobođene od misli. Susjedi odu od mene zadovoljni. Nikome ne padne na pamet da me otvori.

Nekada u meni sve zavrije, uzmućkam se od ljubomore u sjeni kakve ustobočene boce gazirane vode, dođe mi da izletim iz kože i da se unesem u lice prvom slučajnom namjerniku i pomilujem ga svojim ustajalim ručicama. 

Jučer su stigli neki novi šminkeri s aronijom, kvinojom i đumbirom. Bilo mi je došlo da zinem na njih, ali sam se predomislio. Moš si misliti. Za koji dan će svi otplesati u svojim šarenim haljinicama. Ja ostajem. Čuvar hrama, car Trajan, tajan, moćan i neupotrebljiv.

(K. Livljanić)