Kraj rečenice
Illustration: John Shepherd Getty Images iStockphoto
Gospođo, krvna slika vam je dobra, urin bistar, bubrezi savršeno uredno filtriraju, kolesterol je u granicama normale.
Vi bolujete od sindroma kojega ima svaki treći stanovnik Francuske. To je sindrom kraja rečenice (SKR). Simptomi su sljedeći: pacijent se boji kraja vlastite rečenice i pokušava ga odložiti na sve načine.
U strahu od bezizlaznog ponora koji se pred njim otvara u tome trenutku, pacijent posiže za svim sredstvima: uzlaznim slogovima, nazalnim vokalima, ponavljanjem čitavih cjelina već izgovorenoga materijala, riječima bez smisla, ili pak rečenicama koje možda i imaju neko značenje, ali su potpuno nepotrebne. Vrlo učestao simptom kod teže oboljelih su točke koje se pretvaraju u zareze i pune prostor u kojemu bi sugovornik mogao nešto reći. Ako se nekim vanjskim faktorom rečenica ipak prekine i dođe do trenutka praznine, kod oboljelih može doći do anksioznih stanja i osjećaja dezorijentiranosti koji uglavnom rezultiraju još većim navalama prethodno navedenih simptoma.
Tretman nažalost još ne postoji, ali nekoliko farmaceutskih laboratorija intenzivno radi na pronalaženju lijeka, uz potporu brojnih sponzora koji planiraju reklamnim porukama ispuniti prazne prostore koji bi se oslobodili između završenih rečenica.
Najveći broj pacijenata nije svjestan da boluje od SKR. Do prve dijagnostike uglavnom dolazi zbog narušene kvalitete života u njihovoj najbližoj okolini.
Izgledi za potpuno izliječenje su još uvijek nepoznati. Ipak, posebni rijetki tretmani ili iznimne situacije mogu doprinijeti poboljšanju: odstranjenje svih zuba, ili neke vrste paralize dovode do trenutnog izliječenja od SKR. No, u tim slučajevima nažalost nastaje i veći broj drugih komplikacija pa takvi oblici terapije nisu preporučljivi.
Srodan SKR-u jest sindrom početka rečenice (SPR). Kod njega oboljeli pati od suprotnog fenomena: on mora započeti rečenicu prije kraja rečenice njegova sugovornika. Ako oboljeli od SPR živi u blizini oboljeloga od SKR, komunikacijski kanal je neprekinut, no može doći do drugih problema poput hipertenzije, povišenja iritabilnosti ili čak gušenja kod oba pacijenta.
Recentna istraživanja pokazuju da veliki broj (čak 1 od 5) oboljelih od SKR boluje i od SPR. Kod takvih pacijenata su prognoze izuzetno dobre: oni funkcioniraju i bez potrebe za sugovornikom jer ne primjećuju njegovu prisutnost.
(K. Livljanić)
