Treći rajf

Illustration: Chrismar on VisualHunt

Za Pliznu

Mala sjedi za kuhinjskim stolom i prebire jagodicama prstiju po mobitelu. Već dvadeset minuta pući usnice, isprobava rajf na glavi i kucka po ekranu dugim bijelim plastičnim noktima sa žutim ukrasima. Kad gledaš iz daljine, izgleda kao da joj je na dlan pričvršćena kutija cigareta.

- Što imaš za domaći?

- Lektiru. Užas neki, zove se Braća Karamazovi, sve puno luđaka i nasilja, izaziva mi stress. Ma to se više uopće ne bi smjelo čitati, reći ću profesorici.

U rukama mi zijevaju raspolućene šljive koje utiskujem u mekano krumpirovo tijesto dok gledam svoju kćer, utjelovljeni simptom autoimunog upalnog procesa koji joj kipi iz svake zanoktice. Iscijedila sam joj naranču. Neće. Ne uspijeva obuhvatiti čašu bijelim kutijama cigareta na dlanovima.

Kvragu, kud sam joj još i dala ime Pavica, kako će ona kroz ovaj svijet s tim imenom i tim noktima? Ona je dijete neke čudne revolucije koja nije došla oružjem i nasiljem, nego tihom zarazom, ispod kože i kroz zabavu. Ona je bezimeni vojnik diskretnog i neodoljivog rata koji uništava memoriju i svijest da je ona ikada postojala, jedan od milijardi nesvjesnih komandosa sretnih gejmera i njihovih sljedbenika, mekanih poput knedli od šljiva koje svojim manikiranim ručicama ne mogu napraviti.

- Što još imaš učiti za sutra?

- Povijest. O Hitleru. To ću brzo. To je onaj tip koji je sudjelovao u drugom svjetskom ratu.

(K. Livljanić)